Meditacija je za svakoga? Kako pronaći praksu za sebe...
Meditacija je intimno lično iskustvo otkrivanja sopstvenih suptilnosti.
Jedinstveno za svakoga i bilo bi je bespotrebno opisivati - osim ako ste ovdje da razumijete zašto biste uopšte počinjali sa praktikovanjem. Tako i nastaje ovaj članak - s namjerom da relaksira temu tišine i nekoga možda privuče da je iskusi u određenom okviru.
Moje razumijevanje meditacije promijenilo se kroz Silent Retreat-ove (tihovanja) - periode produžene meditacije tokom devet dana, sa šest dana potpune tišine - bez razgovora, telefona, uobičajenih izvora stimulacije. Iskustvo koje za mene redovno donosi osjećaj lakoće u tijelu i utisak upražnjenog prostora za svježa iskustva.
Prvih dana um ne postaje nužno tiši. Kada mu oduzmemo sve što ga uobičajeno zaokuplja, postaje mnogo jasnije koliko se toga u njemu neprestano događa. Misli dolaze. Planovi. Sjećanja. Emocije. Potreba da nešto uradim. Da ustanem. Da provjerim koliko je sati. Da znam šta slijedi.
A onda, polako, nešto počinje da se mijenja. Ne zato što smo konačno uspjeli da „ispraznimo glavu“, već zato što više ne moramo svaku misao slijediti.
Iskustvo koje nije samo moje već je gotovo opšte u krugovima u kojima se priča o tihovanju jeste da se oko trećeg ili četvrtog dana tišine nešto «prokida». Opušta, otpušta, trza, kida, oslobađa… kako u čijem iskustvu. Neka transformacija ili transmutacija se dešava.
„Imam prebrz um da bih meditirala.“
Ovo je vjerovatno jedna od najčešćih rečenica koje čujem.
„Ja ne mogu da sjedim mirno.“
„Previše razmišljam.“
„Moj um nikada ne staje.“
„Meditacija nije za mene.“
Ali možda je upravo to razlog da joj damo priliku. Meditacija nije takmičenje u tome ko može duže da ne misli.
Prema Healthline-u, meditacija obuhvata različite prakse koje mogu razvijati pažnju i svjesnost sadašnjeg trenutka, povezivati nas sa tijelom i dahom, pomoći u prihvatanju neprijatnih emocija ili mijenjati stanje svijesti. Sama praksa nije vezana za jednu religiju ili tradiciju.
Drugim riječima, meditacija nije nužno odsustvo misli.
Možda je važnije šta radimo sa njima.
U mindfulness meditaciji, na primjer, misli se posmatraju bez procjenjivanja i bez automatskog uključivanja u njihov sadržaj. Pažnju možemo vratiti na dah, tijelo ili neki drugi predmet fokusa. To je velika razlika.
Ne pokušavam da zaustavim svoj um. Učim da ne moram da reagujem na sve što kroz njega prolazi.
Koje vrste meditacije postoje?
Kada kažemo „meditacija“, često zamišljamo osobu koja nepomično sjedi zatvorenih očiju. Ali to je samo jedan od mogućih oblika.
Healthline navodi devet popularnih vrsta meditativne prakse: mindfulness, duhovnu meditaciju, fokusiranu meditaciju, meditaciju kroz pokret, meditaciju uz mantru, Transcendentalnu meditaciju, progresivnu relaksaciju, meditaciju zahvalnosti i vizualizaciju.
To znači da osoba kojoj je teško da sjedi i prati dah, možda neće pronaći svoj ulaz kroz tu praksu. Možda će joj više odgovarati hodanje Ili ponavljanje mantre Ili fokus na plamen svijeće (tatrak) Ili vizualizacija.
Meditacija kroz pokret, na primjer, može uključivati hodanje, vrtlarenje, qigong, tai chi ili druge nježne oblike pokreta.
Nekome je lakše da prati zvuk nego dah. Nekome pomaže ponavljanje riječi ili mantre.
Nekome je prirodnije da pažnju usmjeri na osjećaj u tijelu.
Iz tog razloga pitanje možda nije:
„Da li je meditacija za mene?” nego „koji oblik meditacije je za mene?“
Kako meditirati ako vam tišina ne prija?
I ovo je zanimljivo pitanje. Neki ljudi kažu da provode dovoljno vremena sami i da im ne treba još samoće. Drugi kažu da im tišina stvara nemir.
Ali tišina i samoća nisu isto.
Kada sam na Silent Retreat-u, ne povlačim se samo od drugih ljudi. Povlačim se od stalne potrebe da reagujem. Biram da ne dijelim životni prostor već godinama i moglo bi se reći da imam dovoljno tišine. Ali meditacija nije samo “tišina”- ona se rađa iz namjere da produbim konekciju sa čulima kada su očišćena od očekivanja i poriva da se reaguje. I tek tada tišina postaje duhovna praksa.
Meditacija za početnike - ne morate početi sa šest dana tišine
Moje iskustvo tihovanja nije preporuka da odmah planirate višednevni retreat.
Meditacija za početnike može početi mnogo jednostavnije.
Healthline preporučuje početak sa kratkim periodima - čak pet ili deset minuta - sa postepenim produžavanje vremena.
To je važno jer meditacija lako postane još jedan zadatak koji treba „dobro uraditi“. A onda pokušavamo da budemo savršeno mirni. Savršeno prisutni, bez misli, bez emocija.
I tako od meditacije napravimo još jedan projekat ega.
Možda je korisnije sjesti na pet minuta i primijetiti:
· Šta se upravo sada događa u meni?
· Kako dišem? Gdje je moje tijelo napeto?
· Koje misli se ponavljaju? Pokušavam li od nečega da pobjegnem?
· Mogu li samo da primijetim, bez potrebe da odmah nešto promijenim?
To je već praksa.
Koje su prednosti meditacije?
Ne bih meditaciju predstavljala kao čarobni lijek.
Ali postoji dovoljno istraživanja da se o njenim mogućim koristima govori ozbiljno.
VeryWellHealth navodi povezanost meditativnih praksi sa smanjenjem stresa, boljim snom, regulacijom emocija, većom sposobnošću fokusiranja, boljim raspoloženjem i većim osjećajem povezanosti sa drugima.
U tekstu se navode i pregledi istraživanja koji ukazuju na moguće efekte mindfulness intervencija na stres i kortizol, kao i na pažnju, raspoloženje i određena prosocijalna ponašanja. Istovremeno, za neke od navedenih zdravstvenih efekata kvalitet dokaza je ograničen i potrebna su dodatna istraživanja.
Zato je važnije od obećanja da će meditacija „promijeniti život“ ono što mogu neposredno da istražim kroz sopstveno iskustvo.
Da li sam prisutnija?
Da li primjećujem kada reagujem automatski?
Da li mogu da napravim prostor između impulsa i odgovora?
Da li bolje čujem tijelo?
Da li mogu da ostanem sa neprijatnim osjećajem bez trenutne potrebe da ga uklonim?
To su pitanja koja meditaciju iz tehnike pretvaraju u odnos sa sobom.
5. Kako početi sa meditacijom?
Nakon godina prakse, meni je sve manje zanimljivo pitanje: „Da li mogu da zaustavim misli?“
Mnogo mi je zanimljivije: „Mogu li da ih vidim, a da ne moram odmah da ih slijedim?“
Ukoliko želite da počnete, ne morate odmah tražiti savršenu tehniku. Možete početi sa nekoliko minuta dnevno.
· Sjedite.
· Primijetite dah.
· Osjetite tijelo.
· Primijetite misao.
· Kada pažnja ode, vratite je.
· Bez kritike.
· Bez potrebe da ste „uspjeli“.
Meditacija nije još jedan način da postanemo bolja verzija sebe.
Možda je upravo suprotno. Možda je to prostor u kojem na trenutak prestajemo pokušavati da budemo bilo šta drugo.
Da li je meditacija za svakoga?
A šta ako je ovo pitanje beskorisno?
Šta ako bismo, umjesto njega pitali - vjerujem li da je za mene umirenje u mom biću moguće?
Postoji li način da se opustim u svom tijelu i umu do te mjere da se svijet čini savršeno bezbjednim mjestom?
I kada dobijete istinit odgovor na ovo pitanje iz centra sebe, bio on jasno ili manje jasno DA ili NE, zamislite sebe u stanju potpune lakoće i koja od gore spomenutih praksi bi možda mogla da vas podrži da do tog stanja dođete.
Tada ćete znati je li meditacija «za svakoga».
Autor: Anja Bilanović, PhD humanističkih nauka,
kokreator HD Akademije i Astro Coaching škole
Comments